Nevolje u raju

Sigurno ste, kao moji vjerni pratitelji na mom skromnom putu ljubavi prema zdravlju primjetili da sam na odmoru. Nenadanom, ali takvi su najbolji. Zapravo, sve što u životu ne planiraš ispadne najbolje. Ok, možda ne baš sve, ali većinom da. Jednom mi je rekao jedan krasan psiholog (čitaj: moj muž) da oprezno upotrebljavam riječi kao što su: uvijek, svaki put, nikada itd. Kaže da se rijetko kad u životu može potrefiti da su tako snažne riječi istinite, jer tko nije BAR JEDNOM napravio nešto... 

Eh, da. Istina živa. Evo jednog zgodnog primjera.

 "Ja NIKADA nisam zaboravila da sam gluten free i da ovisim o hrani koju jedem."

BIPPPP laž.  

Možda se nakon ove priče ljudi koji ne idu na more simpatiziraju s mojm slučajem i prestanu me dislajkati zbog ovih videa i slika kojima ih svako malo podsjećam na to da ne idu nikud.

Pa. Krenimo. Na more. Idemo minimalističkim pristupom: ne treba nam ništ. Nosim doslovno kupaći i 3 haljine i jedne japanke. Doslovno nam je sve stalo u jedan ruksak. Skup s ručnicima za plažu. 

Tako smo mi sretni što idemo, i što smo sve stariji, pametniji i sretniji s manje, krenuli put mora. Negdje tamo, iza Lučkog osjetim glad. Sad ću si uzet.... E pa neću. Jer nemam ništa. Totalno smo krenuli minimalistički i to bez moje hrane. Bez ijednog brašna, bez ijednog začina i bez pameti očito. Odmah sam se sjetila svojih palačinkica i svog namaza koko loko i sve mi se jelo. 

E pa nećeš Robertina. Nećeš. Očito iznervirana, odlučim da nema smisla sad dramiti nego da smislim što sad.

U tom kaže gospodin: možda možeš pojesti ova svoja ulja koja si ponijela, jer njih očito nisi zaboravila, hahahahahahaha. Odmah sam si ponjušila Stress away. Nisam se najela, al bilo mi je vidno lakše podnijeti te neprikladne pošalice.

Znate li da se s gladnom ženom ne treba šaliti? Mislim da je to ekvivalentno onoj izreci ne diraj lava dok spava. 

Da stvar bude bolja, uhvatila me tolika mučnina i slabina putem. Srećom pa sam imala i taj Peppermint jer sam osim hrane i neka ulja ostavila doma.

Ma da vam skratim, došla sam na ideju da odmah u Zadru svratimo u Interšpar jer tamo vizualiziram policu s gotovim gluten free proizvodima. Iako se ne sjećam kad sam zadnji put pojela nešto industrijski gotovo, sa šećerima i ostalim E brojevima na koje izreagiram lijepim plikovima.

Ma neće meni nitko govorit da će meni iskočit neki plik od nekog E broja. Kog briga, udala se jesam, a ako nekom random liku na plaži smeta moja urtikarija veličine dlana, nek si nađe drugo dupe za pogledat. HA!

I tako već nekoliko dana živim na ovim gotovim proizvodima, s par kila više i uljima kojima saniram ove kožne reakcije. 

I dobro mi je. Baš pravi odmor. Eventualno skuham neki brzinski ručak (čitaj: sve što se može za pola sata napraviti). Od vježbanja jedino vježbamo okretanje na plaži i plivanje (čitaj: nasukavanje)

Uvijek iz neke nevolje treba majstorski izvući ono najbolje. I ne treba se sekirati, život ti tu i tamo baci neke nepredvidive situacije s kojima se onda loptaš i žongliraš najbolje što znaš. Ovakve sitnice su samo trening za nešto veće što nas može zateći. Mentalni trening je ponekad puno teži od fizičkog :)

S ljubavlju, vaša gluten free, oily Robertina :)