Prave palačinke

Odlučla sam proširiti svoj asortiman namirnica nekom novom. Htjela sam kupiti agar agar i napraviti neki voćni kolač. Igrom slučaja u trgovini zdrave prehrane ga više nije bilo, ali kraj njega je stajala tapioka. Tapioka je također jedna od nepoznanica u mojoj kuhinji pa zašto ne bih nju uzela. Priča ide ovako: došla sam kući, pogledala tapioku, pomirišala ju, opipala ju. Zaključila sam da iz ovako nečeg neutralnog možda mogu napraviti palačinke. I stvarno, od prve. I omjeri. I okus. I izgled. Možda će nekom ovo biti smiješno, ali imala sam mini dance u kuhinji kad sam smjesu razlila po tavi, ona se odvojila o tave, a ja sam palačinku protesla i okrenula je u zraku. Zadnji put sam to napravila kad sam pekla onu gotovu smjesu od Dr. Oetkera. Bezglutenci će to najbolje razumjeti. Nama se gotovo sve raspada. Doista moraš biti mali master chef da bi napravio neku slasticu koja se ne raspada. Pogotovo ako kao ja ne koristiš gotove bezglutenske smjese brašna nego koristiš onako izvorne namirnice poput badema, lješnjaka, kukuruza i sl. 

Prva smjesa koju sam napravila toliko me oduševila da sam palačinke pojela, zamutila nove u duploj verziji i stavila na posluživanje mom kulinarskom kritičaru. Rekao je pa ovo su prave palačinke? Reko nisu. Pa onda su one kupovne,BG, iz vrećice? Nisu. 100% ori gigi moje. Nisam sigurna kako, ali čovjek je pojeo 6 palačinki zaredom.  Pitam kako ćemo ih zvati? Prave, prave palačinke.

I eto, to je moja palačinkopriča. Okus, izgled i struktura palačinke je identična onim običnim, glutenskim. Baš sam ponosna na sebe. Sad napokon ne moram više peći na dva puta palačinke.

Uživaj u ovome i svakako javi dojmove! :)

4 jaja

100 g svježeg sira

200 g tapioke

400 mL mlijeka

sol

kokosovo ulje

-jaja izmutimo, dodamo svježi sir pa njega izmutimo s jajima, ubacimo tapioku, izmutimo, dodajemo mlijeko i izmutimo, na kraju po želji posolimo

-pečemo na par kapi kokosovog ulja na srednjoj vatri