Dobrodošli!

S ljubavlju, bez glutena je nastala kao potreba za brigom o vlastitom zdravlju, ali i prenošenjem znanja i ideja o stvaranju i ljubavi prema hranima drugima. Često me pitaju “Odakle ti volja? Kako živiš kad si bolesna? Zašto ne jedeš s nama?” Pa evo, za one koje žele znati više... Moja priča započinje 2015. godine, nedugo nakon završetka studiranja. Tijekom zadnje godine fakulteta počela sam se prvi put u životu baviti nekom fizičkom aktivnosti-trčanjem. Do tada sam imala problema s viškom kilograma, nadutosti, lošom probavom, kožnim alergijama...Sve sam to pripisivala lošoj ishrani i nezdravom načinu života. Tada sam prvi puta počela gubiti na tjelesnoj masi. Bolje sam se osjećala, bolje sam izgledala, no neke stvari nisu nestale, kao što je npr. nadutost, probavne smetnje itd. Toliko sam se naučila živjeti i nositi s tim da mi je to postalo “normalno”.


Iste te godine imala sam sreću dva puta otići na more. Sreću u nesreći. Tijekom drugog posjeta našoj obali, zahvatila me tada vladajuća epidemija crijevne viroze zbog zagađene vode. Iako smo svi pazili da ne dođemo u kontakt s vodom, vjerojatno smo je tijekom tuširanja na neki način svi unijeli u organizam. Ljetovanje se pretvorilo u živi užas. Ostali smo samo jer se nismo mogli odvojiti od WC-a. Svi su se oporavili, osim mene. Sljedeća dva mjeseca nisam mogla normalno funkcionirati. Bila sam strahovito naduta, imala bolove u trbuhu, posvuda, izbijale su mi nepodnošljive urtikarije posvuda po tijelu. Više nisam mogla ni trčati ni vježbati. Izgledala sam ispijeno, sa jedva 50 kg na vagi na svojih skromnih 164 cm visine. Sve što sam imala ženstveno na sebi je nestalo. U toj mjeri da su me bakine prijateljice pitale u koju osnovnu školu idem?


Odgađala sam posjet liječniku, misleć da će me poslati kući na čaj i med, kao i obično. I tako sam krenula sama istraživati po internetu. Ponekad je guglanje najgora stvar koju možeš napraviti, a ponekad i ne. Gugl je rekao da je u pitanju laktoza ili gluten. Laktoza, logično, to mi je sigurno. Obožavam mlijeko i mliječne proizvode. Ja sam osoba koja jede svježi sir i kreker na kojem stoji tvrdi sir i pije mlijeko uz to. Dva tjedna je prošlo od nelaktoziranja. Ne, nije laktoza. Sad ćemo taj gluten izbacit. Google.hr, sve što ima gluten, veliki iks preko toga i da vidimo. Tri dana kasnije, ja sam dobro? Nemoguće. Ja sam gluten free osoba. Bila sam sretna, zbunjena, uzbuđena, pomiješana, ma sve. Tri mjeseca patnje je nestalo u tri dana. Kao da me netko zafrkava. Sad sretna i s vlastitom dijagnozom odlazim liječniku. S čuđenjem i moljakanjem dobijem uputnicu za gastroenterologa. Jer gluten je problem kod male djece. A ja možda izgledam kao dijete, ali to nisam. Mislim si, samo mi daj tu uputnicu.


Naručim se i čekam. Klasična gužva u nevidljivom redu čekanja. Skoro dva mjeseca kasnije, dolazim na vidljiv red čekanja. Sretna, jer sam zdrava, kilaža se unormalila, eksperimentiram s novom hranom i super mi je. A onda pljuska. Zašto sam ovo, zašto sam sama izbacila, zašto sam tek sad došla. Ništa mi nije bilo jasno. Pa pogodila sam dijagnozu i sad mi je dobro? Tada nisam znala da moram biti glutenizirana da bi dobila papir da sam glutenizirana osoba. Šok. Moraš se vratiti glutenu na barem dva mjeseca. Uhvatio me smijeh, kažem: NEMA ŠANSE! Pa tek sam počela raditi, ne mogu ja tako živjeti. Ako hoćeš pozitivan nalaz, moraš. Ok, nekako ja to prežvačem, mislim si hajde, izdržat ću. Dva tjedna sam izdržala i odustala, poslije dva tjedna sam poslala krv u ZG, naravno rezultati negativni, samo neka mala upalica negdje vidljiva. Tragedija. Ali sad ti ne mogu napisati dijagnozu. Sad nemaš pravo na posebno brašno sa HZZO-a. Ma baš me briga kažem mu, meni je važno da sam napokon zdrava.


I to je to, moja priča je tada započela i od tada se samo širi i obogaćuje. U početku sam bila ljuta i ogorčena. I na more i na ljudski nemar. No, s vremenom sam shvatila da sam zapravo imala sreću. Nešto je tinjalo u meni cijeli život. Ta viroza mi je samo pomogla da se šaputanje mog tijela pretvori u glasno vikanje da ga čujem i da si pomognem. U svemu tome otkrila sam ljubav prema kuhanju, eksperimentiranju, hrani i mnogočemu drugom. Sada sam zahvalna što sam zdrava, što imam obitelj koja me podržava i što ponekad imam priliku pomoći nekom drugom svojim iskustvom i skromnim znanjem o kuhanju.


Jednom kada sam promijenila navike i način života, više ne mogu reći da sam bolesna. Jednostavno imam životnu suputnicu.


Nadam se da će vam ova stranica i blog prenijeti taj prstohvat ljubavi prema zdravoj prehrani, koja je ujedno i bez glutena. Bez obzira baviš li se sportom ili zdravo živiš, ovdje ćeš pronaći pregršt jednostavnih, finih i “to go” recepata.


S ljubavlju, Robertina Valentić