Gym excuses

Potaknuta klasičnim "krećem od ponedjeljka" ili "od sutra sam na dijeti" temama, vrijeme je za post o vježbanju. Vježbanje mi je važno kao i svaki recept koji objavim, stoga zaslužuje svoje mjesto ovdje, a ako tebi još nije, vrijeme je da postane. 

Većinom je ljudima riječ vježbanje sinonim za riječ mršavljenje. I sama sam tako krenula. Jednog ponedjeljka prije otprilike tri godine s motivacijom da vježbam (smršavim). Tada još nisam znala za svoju životnu suputnicu, ali sam relativno počela paziti i na prehranu, koliko mi je to studentski život dopuštao. Krenula sam na neki studentski fitness, no to mi je bilo "premalo". Išla sam dva puta tjedno, a rezultata nigdje. Onda sam krenula trčati. Ja. Ja koja sam na tjelesnom 6 minuta doživljavala kao giljotinu i mrzila trčanje iz dna duše. Ali, besplatno je. Samo mi trebaju dobre tenisice. 

Dakle, prvi puta kada sam kročila na stazu nisam mogla laganim tempom otrčati niti 500 metara. Tada mi je došlo, što bi se reklo iz guzice u glavu. Mislila sam da kad si mlad možeš sve, ispostavilo se da ako si mlad i nikad nisi mrdnuo dupetom, ne možeš ništa. Bilo je presmiješno, nisam uspjela otrčati niti 500 metara, a već sam imala tešku upalu mišića. Nevjerovatno, ali to me samo motiviralo za dalje. Bila sam razočarana sama sobom. Sljedeći put sam stala na tu stazu i s tom upalom mišića sam otrčala tih 500 metara. Osjećala sam se kao da sam pobjedila na maratonu. Svima sam uzbuđeno slala poruke da sam upravo otrčala 500 metara. Nitko nije pomislio: joj super, bravo. Svi su pomislili: nisi normalna, šta ti je. I tako je krenulo. Postalo je kao droga - zarazno, svaki metar više me veselio. Pobjedila sam čak i u nekim natjecanjima. Doduše, potajnim. Natjecala sam se s nepoznatim ljudima koji su također trčali nasipom. Možda oni nisu primjetili da sam ih pobjedila, ali meni je to bila kao neka igra, bez medalje. Pa treba se nekako zabaviti trčeć te silne kilometre. Da, sa 500 metara sam došla čak do 15 kilometara, u komadu.

Danas idem na grupne treninge, 3 puta tjedno, a dok je lijepo vrijeme onda još ili radim neke teže fizičke poslove, ili trčim. Zašto? Ne zato da smršavim. Otkrila sam da je vježbanje, zamislite, jako dobro za zdravlje. Vježbanje je postalo dio mog života. Kao što si svaki dan skuhaš ručak, ili opereš zube, tako je i s vježbanjem, ušlo mi je u životnu rutinu. Naravno, svakom dođe neki period kad iz nekog razloga mora pauzirati. I to je u redu. 

O dobrobitima vježbanja možemo pričati do prekosutra. Meni osobno najviše pomaže oko probave i energije. Zdrava prehrana u kombinaciji sa vježbanjem omogućava mi da normalno funkcioniram i imam puno više energije za svakodnevne obaveze. Nikada ne treba jedno isključivati drugo. Ako samo zdravo jedeš ili samo vježbaš, a jedeš nezdravo, po mom osobnom iskustvu nema smisla. Isto kao što i nema smisla brojati kalorije (osim ako se ne baviš profesionalno nečim ili imaš neki specifični cilj). Ne znam zašto se ljudi boje kalorija i masti koje sadrže npr. lješnjak i kokos, a ne boje se masti i kalorija koje sadrži hamburger, kruh itd. 

Meni je prvenstveno važan sadržaj onog što jedem, jer kad pojedeš 100 grama domaće napravljene čokolade i 100 grama milke - postoji razlika. Možda je broj kalorija isti, ali sam sadržaj i kvaliteta kalorija nije, kao ni način sagorijevanja istih. Zato nikada ne brojim kalorije, već jedem kad osjećam glad, zdrave namirnice, u normalnoj količini, bez prejedanja. Imam osjećaj da stalno nešto jedem. Kod mene ćete u džepu jakne uvijek pronaći par orašastih plodova ili jabuku u torbi. Uvijek kraj sebe imam nešto, za svaki slučaj, ako postanem gladna negdje. 

Znam iz osobnog iskustva, kada želiš izgubiti kile, onda ih želiš izgubiti brzo. Po mogućnosti, odmah sutradan nakon 1. dana dijete ili 1. dana u teretani. Prvo, dijeta je glupost i izmišljotina. Bilokakva, mjesečeva, sunčeva, kaktusova ili najgora moguća: NE JEDEM NIŠTA... Ja da ne jedem ništa jedan dan, sutradan bih pojela sve, i mjesec i sunce i kaktus. Svi koji su na dijeti se ograničavaju u nečemu. Na dijeti ne možeš biti do kraja života. Kad se 'skineš' s dijete, onda pojedeš sve to čeg si bio željan. JOOOJOOO efekt. Ne trebamo se ograničavati ni u čemu nego trebamo proširiti znanje, znanjem proširiti namirnice, a namirnicama proširiti jelovnik. Kad ne jedeš ništa, tijelo misli da ga netko potkrada i onda sprema zalihe. Tako da ti cijela teorija pada u vodu. Nitko nije čudesnim metodama smršavio nakon jednog dana zdravog života. Za to je potrebno vrijeme. Vrijeme iziskuje strpljenje. Ali, to je samo još jedna vrlina koja te može obogatiti. Biti strpljiv je nešto najteže u životu, barem meni jer sam takav karakter. Ja bih prva odmah sada, sve. Priroda posla koji radim iziskuje jako puno strpljenja, pa sam ja prvi primjer da se strpljiv ne rodiš nego strpljenje naučiš.

Najvažnije od svega je biti zdrav. Najgore mi je kad mi netko kaže, joj da bar ja imam to što ti imaš da budem mršav cijeli život. Prvo, celijakičari ne moraju biti mršavi jer šećer ne sadrži gluten, pa ga možemo jesti kolko nas volja. Drugo, i mi imamo svoje bijelo brašno koje se razlikuje samo po tome što se ne lijepi kao tvoje. Ne debljaš se jer jedeš gluten. Debljaš se jer nemaš samokontrolu. I to je jedna vrlina s kojom se ne rodi svatko, al' ju svatko može naučiti. 

I naravno, svaki početak je težak, i naravno da upala boli, ali bol prođe. A onda kreće veselje jer kad pomakneš vlastite granice u običnom vježbanju, što misliš gdje bih još mogao u životu pomaknuti granice?